O predavaču

Dr Dinko Sinčić je diplomirao na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Poslijediplomski studij iz kemijskog inženjerstva završio je na Chemical Engineering Department, University of Houston, Houston, SAD, a na istom je odjelu i doktorirao. Na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu izabran je u zvanje znanstvenog savjetnika.

Nakon diplomiranja zapošljava se u Istraživačkom institutu Plive, gdje se i vraća nakon doktorata u SAD-u. Ubrzo odlazi u Istraživački institut Chromosa, gdje utemeljuje Laboratorij za kemijsko inženjerstvo. Bio je potpredsjednik za razvoj Chromosa te direktor razvoja Kutrilina. Potom osniva Kemprojekt, tvrtku za razvoj aditiva za naftnu i petrokemijsku industriju te konzalting iz područja kemijskog i procesnog inženjerstva. Posljednjih se nekoliko godina bavi i tehnologijom biogoriva (biodizel, bioetanol). Jedan je od utemeljitelja Razvojnog središta za kemijsko, biokemijsko i prehrambeno inženjerstvo pri Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Autor je knjige Biodizel: svojstva i tehnologija proizvodnje.

Od kraja protekle godine pomoćnik je direktora podružnice Zagrebačkog holdinga Čistoća za gospodarenje otpadom, zaštitu okoliša i razvoj.

Autor je tridesetak znanstvenih i stručnih radova objavljenih u stranim i domaćim časopisima te isto toliko radova na domaćim i stranim znanstvenim skupovima. Sudjelovao je u nastavi na poslijediplomskom studiju Fakuteta za kemijsko inženjerstvo i tehnologiju, predmet Kemijski reaktori

Bio je tajnik Saveza kemičara i tehnologa Hrvatske te u više navrata predsjednik Sekcije za kemijsko inženjerstvo. Član je Hrvatskog društva kemijskih inženjera te Znanstvenog vijeća za naftu HAZU. Član je Tehnologijskog vijeća pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.

Član je redakcije časopisa Kemija u industriji. Jedan je od pokretača časopisa Chemical and Biochemical Engineering Quarterly i član njegove redakcije

Dr.sc. Zlatko Milanović rođen je 02.08.1948. godine u Zagrebu, županija Grad Zagreb. Hrvatske je narodnosti i državljanstva. U Zagrebu je završio VI gimnaziju, s izvrsnim uspjehom te dobio posebno priznanje. 1971. je godine, kao prvi student u generaciji, na Fakultetu strojarstva i brodogradnje stekao stučni naziv diplomirani inženjer brodogradnje. Odmah nakon diplomiranja radi u tvornici Sljeme - Sesvete na poslovima održavanja, vodoopskrbe i energetike. Nakon odsluženja vojnog roka, ponovo se vraća u Sljeme gdje postaje rukovoditelj i na kraju direktor za održavanje i energetiku. U isto vrijeme (1973. godine) preuzima poslove honorarnog asistenta iz predmeta Konstrukcija broda. U studenom 1976. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje završio je studij trećeg stupnja u trajanju od četiri semestra i izradio rad pod naslovom "Istraživanje optimalnih veličina tehnoloških jedinica", te stekao akademski naslov Magistar tehničkih znanosti iz područja tehnološki procesi gradnje broda. Od 1978. godine radi kao direktor u Elektrani - toplani Zagreb, te provodi kompletnu obnovu i proširenje tog velikog energetskog postrojenja. Naročito intenzivno se bavi problematikom racionalizacije korištenja energije, te već tada i zaštitom okoliša. Autor je nekoliko brošura koje na popularan način potiču u domaćinstvima racionalno postupanje s toplinskom i električnom energijom, kao i s plinom.

Čitavo vrijeme ostaje viši honorarni asistent iz Konstrukcije broda, a 1988. se godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu izabire u znanstveno-istraživačko zvanje "znanstveni asistent". Od strane Republičkog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku upisan je 1989. godine u registar istraživača pod matičnim brojem: 069681. Nastavno je izravno vodio pripreme za gradnju TE-TO na otpad grada Zagreba, koje su završene 1990. godine dobivanjem urbanističkih uvjeta i dovršetkom izrade kompletne natječajne dokumentacije. Od tada stalno radi u tvrtkama ZGO i ZGOS, na stručnim i znanstvenim poslovima cjelovitog gospodarenja otpadom i zaštite okoliša. Pri tome uspješno realizira čitav niz inovativnih projekata u Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Isti su dobili brojna hrvatska i međunarodna priznanja.

Kontinuirano se bavi i znanstvenim radom, te nastavom na fakultetima. Pored djelovanja kao viši asistent na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, predaje i na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu Sveučilišta u Zagrebu, te na Visokoj zdravstvenoj školi Sveučilišta u Zagrebu. Značajan dio znanstvenog rada mu je vezan uz projekte nekadašnjeg SIZ-a za znanost RH, a potom uz projekte koje financira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. 1995. je godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, stekao pravo na akademski stupanj Doktora tehničkih znanosti.

Promovirao je nekoliko inovativnih projekata, koji su i registrirani kao autorizacija odnosno patent (Sustav OHO, Hrvatska burza otpada, časopis Gospodarstvo i okoliš itd.).

Težišna područja interesa su mu praktična istraživanja na području energetike i zaštite okoliša, te naročito gospodarenje otpadom. Znanstvene je radove objavljivao u zemlji i u inozemstvu. Autor je i koautor, te recenzent, nekoliko stručnih knjiga i brošura iz područja energetike i zaštite okoliša.

Stručni mu se rad odvijao kroz suradnju s privredom i znanstvenim ustanovama na izradi ekspertiza, studija i projekata iz područja zaštite okoliša, energetike i brodogradnje, a radio je neke radove i za potrebe vještačenja na sudu.

Govori i piše njemački, a služi se engleskim jezikom.